Prijateljstvo nakon požara

Program Open Homes je sada Airbnb.org

Airbnb-ov program Open Homes je prerastao u Airbnb.org, potpuno novu neprofitnu organizaciju s oznakom 501(c)(3). Hvala vam što ste s nama stvorili zajednicu Open Homes. Radujemo se što ćemo zajedno krenuti u novo poglavlje.

Tog jutra, 8. novembra 2018. godine, Melisa Džonson, koja je bila u 9. mjesecu trudnoće, odlučila je da ostane malo duže u krevetu dok su se njena djeca spremala za školu. Sjeća se da su muž i kći pričali kako je nebo narandžasto i da su pomislili da je možda izbio požar u susjednom gradu.

Pola sata kasnije Melisu je iz škole nazvala kći. „Rekla je da je nastava otkazana. Ustala sam i šokirala se kad sam vidjela nebo”, priča Melisa. „Bilo je crveno i narandžasto i izgledalo je kao da je stigao sudnji dan. A onda sam vidjela da pepeo leti svuda.”

Melisa i njen muž Trevor živjeli su 14 godina u gradiću Paradajz u Kaliforniji, ali su se u svoj dom uselili sedam dana prije razornog požara Camp Fire. Tog jutra mi je neki unutrašnji glas rekao da se svi moramo spakovati i otići iz bezbjednosnih razloga, za svaki slučaj.

Osim Melise, Trevora i njihovo dvoje djece, tu je bio i Trevorov otac, dvije njemačke doge, pudlica, mačka i zec. Nekako su stali u dva automobila, a Melisa je požurila da pokupi svoju djecu.

„Ljudi su u panici vozili kao manijaci. Izgledalo je kao scena iz filma. Niko ne očekuje da će doživjeti i vidjeti nešto tako strašno. Vatra na sve strane: lijevo, desno, ispred vas, iza vas, gdje god se okrenete. U određenim trenucima imala sam utisak kao da vozim pravo u vatru i nisam bila sigurna da li donosim ispravne odluke o smjeru kretanja. Plakala sam sve vrijeme.”

Porodica je na kraju stigla do grada Čiko u Kaliforniji, gdje su mogli da borave kod Melisine sestre, ali to je bio jednosoban stan sa četiri domaćinstva u kombinaciji. „Bilo nas je ukupno 15 ljudi i 18 ili 19 životinja“, kaže Melisa. „Moja mama je spavala u svom terencu, ali smo u stanu od nekih 45 kvadratnih metara i dalje svi bili pretrpani. A pošto sam ja tada bila trudna, bilo je zaista neudobno. Znala sam da moramo smisliti neko drugo rješenje.”

Nekoliko dana nakon početka požara Camp Fire, Sind Dolfin sjedila je u crkvi i slušala svog pastora koji je govorio o pružanju bezrezervne podrške. „Govorio nam je da ne budemo samo pasivni promatrači, nego da bez razmišljanja priskočimo drugima u pomoć i na taj način damo smisao svojim životima.”

Sind, koja je cijeli život u volonterskim vodama, već je bila uključena u rad sa grupama mladih vjernika, a bila je i mentor tinejdžeru u hraniteljskoj porodici i, između ostalog, organizovala je beskućnicima obroke za doručak. „Ali, dok sam slušala njegove riječi, pomislila sam kako nedaleko, u okrugu But, imamo užasan požar, a ja ne preduzimam ništa u tom pogledu. Vrlo je lijepo poslati ćebad i majice, ali kako bih mogla da pružim pravi doprinos i pomognem unesrećenima da prebrode težak period?”

Obratila se potom lokalnoj vatrogasnoj službi, a oni su je obavijestili o programu Open Homes. Sind nikada nije primala goste putem Airbnb-a, a i sama živi u iznajmljenom prostoru u Sakramentu, koji uključuje i gostinjsku kuću. Uz dozvolu svojih stanodavaca, očistila je prostor i objavila ga na stranici za pomoć u slučaju katastrofe u okviru programa Open Homes.

„U roku od sat vremena”, kaže Sind, dobila je poruku od Melise. „Nikada neću zaboraviti njenu prvu rečenicu: ‘Bog Vas blagoslovio’. U nastavku je [Melisa] opisala svoju porodicu: 11-godišnjeg sina, muža i svekra koji je bio osoba s invaliditetom. Rekla je: ‘Očajni smo. Mi smo mala porodica sa nekoliko pasa. Svjesni smo da to može biti problem, ali ako vam to ne smeta, voljeli bismo da odsjednemo u vašem smještaju. I, da, da znate, u visokom sam stepenu trudnoće.’ Cijela situacija me duboko dirnula. Ne vjerujem da bi iko imao srca da ih odbije.”

Sind je odmah odgovorila, a za manje od 24 sata Melisa i njena porodica stigli su u Sakramento. Pošto je bila novopečeni domaćin, Sind se prisjeća da je bilo pomiješanih osjećanja. „Bila sam nervozna jer nikad nisam ponudila smještaj strancima. Prije nego što sam otvorila vrata, pomislila sam: ‘Nadam se da radim pravu stvar. Sama živim u ovoj kući i možda ovo nije pametno...’ Ali kada sam otvorila vrata i vidjela [Melisu], u sekundi sam znala da radim pravu stvar.”

Melisa se takođe sjeća da je bila nervozna. „Ne znate u kakvu situaciju se upuštate, a zbog tako velikog šoka i tragedije koju smo doživjeli, bilo nam je teško da se nosimo sa svim”, kaže. „Ali Sind i njen osmijeh uljepšali su nam dan i pomogli nam da se osjećamo prijatnije. Odmah nam je bilo jasno da je vrlo draga osoba.”

Sind se pobrinula da se porodica osjeća prijatno: u gostinjskoj kući dočekali su ih čisti peškiri, nekoliko grijalica i topla čokolada. „Samo sam zamislila šta bi čovjeku moglo biti najpotrebnije kada se useljava u novi prostor i kad se pita koji su mu sljedeći koraci.”

Njih dvije su se dopisivale putem poruka o detaljima boravka u smještaju, pa je Melisa znala šta može da očekuje od prostora. „Sind nas je obavijestila da će biti tijesno, ali da njoj to neće smetati ako ni nama ne bude smetalo. I naravno, da se oko svega možemo dogovoriti. Imali smo dodatni krevet na izvlačenje i predivno malo kupatilo. Sve je bilo vrlo lijepo. Osjećali smo se kao kod kuće.”

Sind je putem Facebook-a obavijestila prijatelje da ima goste koji su izgubili sve u požaru Camp Fire. Susjedi su spremili večeru, a prijatelji donijeli pelene, odjeću i dječju ogradicu za bebu na putu. „Moji prijatelji su spontano priskočili u pomoć”, kaže Sind. Mislim da se doprinos više osjeti kad poznajete porodicu kojoj pomažete. Ljudima je važno da su direktno u doticaju s onima kojima pomažu.”

Iako je Melisina porodica prespavala kod Sind samo tri noći prije nego što su pronašli trajnije rješenje za smještaj, vrijeme provedeno kod Sind im je omogućilo da se odmore i isplaniraju svoje sljedeće korake. „Mislila sam da će biti u suzama i vrlo uznemireni”, kaže Sind. „Ali, zapravo su bili zahvalni. Vidjelo se da su spremni da ponovo stanu na noge i srećni što imaju prostor gdje to mogu da urade. [To je bila] prilika da se smire, da shvate da mogu da prebrode težak period u kojem se nalaze ako polako dan za danom rješavaju tekuće probleme.”

Danas Melisina porodica živi u stanu u Karmajklu, na oko 20 minuta od Sind. Beba Anet je rođena pet dana nakon selidbe. Sind i Melisa se često dopisuju, obavještavaju jedna drugu o svim novostima u njihovim životima, a Melisa redovno šalje Sindi fotografije svoje bebe.

Nedavno je Sind angažovala Melisu da vodi edukaciju o proizvodima u njenom malom preduzeću, gdje može da radi sa skraćenim radnim vremenom dok se brine o bebi. Melisa za Sind kaže: „Ona je posebna osoba. Ostavila je trag u mom životu. Nikada neću zaboraviti njenu dobrotu i to što je bila tu za nas. Ona je i dalje tu za nas i pruža nam ruku kad god nam zatreba.”

Melisa i Trevor još uvijek razmišljaju kako i kada će obnoviti svoj dom u Paradajzu, ali povratak je definitivno njihov dugoročni cilj. „Ne mogu reći da se moje poimanje doma nije promijenilo nakon požara”, kaže Melisa. Dom je za mene mjesto gdje se nalazi moja porodica. Dom možete stvoriti bilo gdje.”

Pridružite se rastućoj zajednici koja pomaže ljudima kada im je potrebna pomoć.

Moguće je da su se informacije u ovom članku promijenile od trenutka objavljivanja.